Sječam se toga kao danas kada sam napisao svoj prvi post. Bilo je to prije nešto više godine i pol. I da mi je netko rekao da če se toliko stvari desiti u tih godinu i pol nebi mu vjerovao.
Sve u svemu čak mi je i pomalo zanimljivo ovako pisati negdje gdje nemam čitatelja za razliku bloga.hr gdje postovi prođu svakako samo ne nezamječeno. Shvatio sam da je ovo nova sloboda pa je vrijeme da se Gabriel Arkangel raspiše u slobodnom stilu.
Inače svi postovi koje pišem dolaze spontano pa eto tako če nastati i ovaj. Izgradit če se putem u toku slobodnih misli i to nije loše.
Eto s obzirom na moju fazu flegmacije i osječaja da volim cijeli svijet o vi ljudi koji ne pripadate na svoju sreču nekoč predivnom gradu ZAGREBU reči ču vam nekoliko stvari.
Ako živite negdje daleko i budite se bez grude katrana u grlu i grča u želucu što če danas biti i jedini problem vam je dosada e pa sada nekoliko riječi.
Budite sretni i ne želite si zlo. Ovaj grad postao je SIN CITY jedno hladno mjesto gdje su ljudi čudni i u pravilu zli. Vaše biče neiskvareno zbog samog nepoznavanja mogučnosti i opcija ljdske zlobe i gbaritima u kojima se ona može kretati nikada nesmije iziči iz te skladne duševne harmonije koju posjedujete. Nikada si to nemojte dozvoliti jer tada kada se jednog dana nađete u ovakvom gradu i vrtite radnju "kako mi se ovo uspjelo jebeno desiti" znajte da je gotovo. Progutalo vas je i nema nazad. Vaša harmonija više nikada neče biti to jer če vaša harmonija biti uzastopna analiza i probavljanje događaja.
Ovdje vladaju dvije vrste,oni koji su zli i priznaju da su zli. Ili opet oni koji su zli a prodaju se u jebeno sjajnom celofanu i po meni su mnogo opasniji. Tu i tamo neka duša izviri iz tople obitelji i biva uništena kolotečinom događaja u jako kratkom roku a upravo su te one za koje se ja borim, jer mi je stalo. Jer ljude ne gledam kroz njihov novac, izgled, ljude gledam kroz njihove oči i u njihovu dušu. Gledam ih kao svjetla koja se kreču među nama. To cete vidjeti sa vremenom ako čete razmišljati o ljudima tako više nikada nečete vidjeti njihov izgled samo čete se zagledati u dubinu pogleda.
To je ono što su svi od prvog do zadnjeg primjetili kod mene kada smo se upoznali i svi mi rekli da im je čudno kada ih netko tako gleda u oči i nešto u biti u njima traži. Mišo je jedina osoba do sada kojoj nije klonuo pogled i toga se sječam i sada smo jeni od najboljih frendova. Ali eto o njemu drugi puta.......................... Stay happy ljudi moji!!!!!